Što vidjeti?

Vidova Gora

Najviši vrh jadranskog arhipelaga (780 m). Planinarski uspon od Gospe Karmelske u Bolu traje dva sata, ali mnogi preferiraju prilaz cestom (18 km): Supetar – Nerežišća – Knežeravan (s pastirskim stanovima od kojih se posebno preporuča posjetiti one u Gažulu) – Vidova Gora, jer omogućuje potpuni profil kroz sve varijetete bračkog krša s endemskim šumama crnog bora. Gora je dobila ime po ruševinama kapelice sv. Vida, stotinjak metara od vrha, čiji titular upućuje na prastari hrvatski kult slavenskog boga Svetovida.

Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču. U dubini se vidi zlatni prst Velog rata, niska bračkih uvala, a preko puta sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, Korčula, Vis i Biševo, sve do Jabuke, a za osobito vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom poluotoku.

Pustinja Blaca

Pustinja Blaca, nekada slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne. Komotan pristup moguć je širokim putem iz Blatačke uvale ili pješačkom stazom iz unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lo-kve Žurmo (sljeme starokršćanskog sarkofaga kao pojilo konja i mazgi) i Dragovode (s kućama nekadašnjih bračkih pastira, podignutim kraj izvora žive vode). U špilji zvanoj Ljubitovica na strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica popova glagoljaša iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan. Od 11.000 knjiga u samostanskoj knjižnici značajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi go-podarski i svakodnevni poljodjelski poslovi, počeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na blatačkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi. Blaca su sačuvala svoj inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska ostavština zadnjeg blačtackog pustinjaka don Nike Miličevića mlađeg.

Škrip

Škrip je nastarije naselje na otoku Braču. Pod naseljem (ime prema lat. scrupus = oštro golemo kamenje), nalaze se glasoviti kamenolomi Plate, Stražišće i Rasohe, u kojima se pod zaštitom Herakla i pod vojnim nadzorom brao kamen za Salonu, Dioklecijanovu palaču, terme u panonskom Sirmijumu. Uz njih su djelovale kasnoantičke klesarske radionice koje su odašiljale karakteristične sarkofage do Ravenne i Akvileje. Iz škripskih kamenoloma brao se i crni mramor s inkrustacijama morskih školjaka od kojega se klesao crkveni namještaj većine ranokršćanskih bazilika u Dalmaciji. Blokovi i isklesani objekti spuštali su se rampom do luke u Splitskoj, gdje se u moru još vide monumentalni obradeni kameni blokovi koji su pali prilikom ukrcaja na galije.

Uokolo slikovitog sklopa kaštela Radojkovića u kojemu je Zavičajni muzej otoka Brača (sjajna arheološka zbirka i izložba bračkog gospodarskog alata), dobro su se očuvale ‘megalitske’ zidine koje su opasivale ilirsko naselje (prostor od oko 0,8 ha). Nalaz mikenske keramike upućuje na doba moguće grčke kolonizacije, a brojne crkve i bazilike čine Škrip jedinstvenim mjestom koje nam daje jedinstven uvid u sva povijesna razdoblja i tisućljetni kontinuitet života na otoku Braču.